Početak svakog vrta kreće od ograde. Zbog smanjenja utjecaja vjetrova, sunca i mraza, zbog pasa lutalica i srna, zbog dragih šetača sa vrećicama.
Ograda jedina prava je ona živa, a živa ograda po mom ukusu je nepravilna, nejednake visine i debljine, sve drugo je rezervirano za mrtve elemente, željezo, drvo, ciglu ili za interijer... po mom razmišljanju biljke treba minimalno maltretirati za maximalan dojam.
Biljke koje ja najviše volim u živoj ogradi su forsythia i drijen - cvjeta kada druge još spavaju, šareni ligustrum i aucuba - cijele godine daje boje neovisvo o dobu godine, kerria, vajgela, jorgovan, vrtni hibiskus, ljetni jorgovan - buddlea, philadelphus, deutzia, vatreni trn - pyracantha, lonicera, biserak - symphoricarpos, viburnum, japanska dunja, mahonia... visina živice je 1,2-1,5 m, debljina pri dnu je oko pola metra, neke biljke sadim u sredinu, a neke na unutarnjem rubu, prema duljini ograde odredim visoke točke svakih 3-4 m i tu stavim buddleu, koja naraste 3 m, šljivu, jabuku, dunju... lijevo i desni od njih 60-80 cm stavim neku poslušnu biljku koja neće nasrtati na tuđi prostor, obično forziciju ili ligustrum... otprilike na pola puta između visokih točaka stavim keriju, a ostatak prostora svakih 50-60 cm popunim naizmjenično sadnicama gore navedenih biljaka... ispod voćaka stavim mahoniju ili biserak, ili ostavim za trajnice - najčešće rudbekiju jer je žestoka u borbi za prostor kao i grmlje... budleju sadim malo uvučeno prema unutra jer to zahtijeva njezin rast... pošto su sadnice još male i neugledne preko njih posadim jednogodišnje visoko cvijeće - moj izbor je cosmos i cleome, tako da se prve godine vidi samo gusta živica od cleome visoka 1,5-2 m, a druge, pošto su sadnice već malo narasle i treba im više svjetla posadim cosmos koji ima manju gustoću rasta i propušta dovoljno svjetla do sadnica... sve sadnice u prvo proljeće orežem na pola da stvaraju lijep i gust grm i ostavim do slijedećeg proljeća, kako koji grm ocvate odrežem cvijet i skratim sve grane 10-20 cm, ovisno o bujnosti grma i ne diram do slijedećeg proljeća... sada su se grmovi već lijepo proširili i možda već počeli dodirivati, i počinje rutinsko godišnje orezivanje, u proljeće nakon što forzicija ocvate orežem je za trećinu, budleju na 30 cm, keriji samo odrežem smrznute grane, hibiskus na pola visine, loniceru samo uspravljam, a ostalo skratim za otprilike četvrtinu, osim jorgovana, on dolazi na red nakon cvatnje... uglavnom, pravilo orezivanja grmova je nakon cvatnje i ne diranje do slijedeće godine, osim ako nešto baš strši... voćkama skinem sve grane do 60-80 cm i ispod njih mahoniju ili rudbekiju da optički popune prazninu, a ne smetaju voćki, odrežem sve grane koje ne idu duž ograde, preostale učvrstim u položaju 45 stupnjeva i tokom godina dozvoljavam rast samo granama paralelnim sa ogradom... ovakva ograda je raznolika, stalno cvijeta i malo plodi, jednom godišnje se šiša, različite je visine i širine, pa izgleda prirodno.
Ograda jedina prava je ona živa, a živa ograda po mom ukusu je nepravilna, nejednake visine i debljine, sve drugo je rezervirano za mrtve elemente, željezo, drvo, ciglu ili za interijer... po mom razmišljanju biljke treba minimalno maltretirati za maximalan dojam.
Biljke koje ja najviše volim u živoj ogradi su forsythia i drijen - cvjeta kada druge još spavaju, šareni ligustrum i aucuba - cijele godine daje boje neovisvo o dobu godine, kerria, vajgela, jorgovan, vrtni hibiskus, ljetni jorgovan - buddlea, philadelphus, deutzia, vatreni trn - pyracantha, lonicera, biserak - symphoricarpos, viburnum, japanska dunja, mahonia... visina živice je 1,2-1,5 m, debljina pri dnu je oko pola metra, neke biljke sadim u sredinu, a neke na unutarnjem rubu, prema duljini ograde odredim visoke točke svakih 3-4 m i tu stavim buddleu, koja naraste 3 m, šljivu, jabuku, dunju... lijevo i desni od njih 60-80 cm stavim neku poslušnu biljku koja neće nasrtati na tuđi prostor, obično forziciju ili ligustrum... otprilike na pola puta između visokih točaka stavim keriju, a ostatak prostora svakih 50-60 cm popunim naizmjenično sadnicama gore navedenih biljaka... ispod voćaka stavim mahoniju ili biserak, ili ostavim za trajnice - najčešće rudbekiju jer je žestoka u borbi za prostor kao i grmlje... budleju sadim malo uvučeno prema unutra jer to zahtijeva njezin rast... pošto su sadnice još male i neugledne preko njih posadim jednogodišnje visoko cvijeće - moj izbor je cosmos i cleome, tako da se prve godine vidi samo gusta živica od cleome visoka 1,5-2 m, a druge, pošto su sadnice već malo narasle i treba im više svjetla posadim cosmos koji ima manju gustoću rasta i propušta dovoljno svjetla do sadnica... sve sadnice u prvo proljeće orežem na pola da stvaraju lijep i gust grm i ostavim do slijedećeg proljeća, kako koji grm ocvate odrežem cvijet i skratim sve grane 10-20 cm, ovisno o bujnosti grma i ne diram do slijedećeg proljeća... sada su se grmovi već lijepo proširili i možda već počeli dodirivati, i počinje rutinsko godišnje orezivanje, u proljeće nakon što forzicija ocvate orežem je za trećinu, budleju na 30 cm, keriji samo odrežem smrznute grane, hibiskus na pola visine, loniceru samo uspravljam, a ostalo skratim za otprilike četvrtinu, osim jorgovana, on dolazi na red nakon cvatnje... uglavnom, pravilo orezivanja grmova je nakon cvatnje i ne diranje do slijedeće godine, osim ako nešto baš strši... voćkama skinem sve grane do 60-80 cm i ispod njih mahoniju ili rudbekiju da optički popune prazninu, a ne smetaju voćki, odrežem sve grane koje ne idu duž ograde, preostale učvrstim u položaju 45 stupnjeva i tokom godina dozvoljavam rast samo granama paralelnim sa ogradom... ovakva ograda je raznolika, stalno cvijeta i malo plodi, jednom godišnje se šiša, različite je visine i širine, pa izgleda prirodno.