ali dragi puževi, čija populacija se, vjerojatno, brojala u milijardama i nisam imala kamo spustiti nogu da ne ugazim u te ljigavce, nakon dvomjesečnog hranjenja je spala na desetak, i to ako se puno namučim tražeći
jedino što meni, pošto sam na osami, problem predstavljaju štakori i miševi,, i tokom jeseni i zime moje hranilice za puževe se pretvaraju u hranilice za štakore, pa ujesen napuštam taj sistem, a do proljeća se puževi opet nakote i dosta mi potamane prezimljeno povrće
ali sada opet krećem u novu akciju
plastične boce od mlijeka razrežem na dnu kao na slici, napunim sa šakom šrota, prekrupe ili kukuruzne palente, boce polegnem na zemlju/balu sa otvorom prema dolje da gospoda puževi mogu lakše ući, pazeći da šrot ne ispada
i samo cijele sezone provjeravam da bude puna
konstukcija čuva šrot od kiše i rose, jer sistem ne radi kada se smoči
puževi jako vole šrot, ali ako pojedu suhi napuhne im se u tijelu i ugibaju, obično se zavuku negdje i crknu, na svoje oči sam vidjela samo jednog ugibajućeg, trzao se kao da ga drma struja
cijelo ljeto sam promatrala te boce, uvijek je po njima plazilo puno puževa, ali u vrtu ih više nije bilo
na svako pola metra duž međe sam stavila jednu bocu, potrošila sam stotinjak kg šrota, to me koštalo cca 50 E i veselo sam ubirala plodove svog rada