Visoke gredice gradim i od bala. Ujesen pažljivo premjestim korištene bale u jedan niz u kojem se dodiruju najvećim stranama, a stoje na boku i omeđim ga novim balama složenim po duljini, tako da još uvijek imam pristupa sredini gredice koja je tada oko 1,5 m široka. Bale koje su bile dovoljno čvrste da podnesu transport, postavim u niz, a one koje su se raspale nabacim na vrh niza dosta uz vrh jer će se do proljeća jako slegnuti. I, naravno, sve povežem da ne otplešu preko zime.
Visoke gredice gradim i od bala. Ujesen pažljivo premjestim korištene bale u jedan niz u kojem se dodiruju najvećim stranama, a stoje na boku i omeđim ga novim balama složenim po duljini, tako da još uvijek imam pristupa sredini gredice koja je tada oko 1,5 m široka. Bale koje su bile dovoljno čvrste da podnesu transport, postavim u niz, a one koje su se raspale nabacim na vrh niza dosta uz vrh jer će se do proljeća jako slegnuti. I, naravno, sve povežem da ne otplešu preko zime.
0 Comments
Radila sam usporedne testove
Moje iskustvo bale nabavljene lani u lipnju 1. dio bala iskorišten za sadnju i postavljen na najdužu stranu, cijelo ljeto zalijevan i gnojen 2. dio bala ostao neiskorišten i ležao na najvećoj strani, prepušten vremenu 3. bale nabavljene ove godine u travnju i odmah započet proces aktivacije sve sađene biljke kupljene su ili odgajane u rolama toalet papira i presađene u pukotine u bali, bez dodavanja zemlje gnojenje znači u plastične boce bez dna grlom zabijene u balu staviti šaku pilećeg gnoja i zalijevati preko gnoja da se boca napuni do vrha i lagano gubi nivo, jednom do dvaput tjedno zalijevam koprivom kako kad jer mi je jako teško svakodnevno nosati kante za nekih 400 bala, znači koliko i kada uspijem, ostalo vodom e, sad za prve bale sam se nacrnčila, potrošila vremena, novaca i snage tetošeći ih cijelo ljeto, ali dobila sam povrće na njima, znači isplatilo se...druge bale nisu tražile ništa, ni rad, ni novac... treće bale kao i prve, puno truda i financija pokus 1 ove godine uz stare korištene bale sam dodala stare nekorištene i nove i u sve sam posadila mahune, sve bale su u nizu prislonjene uz kuću i okrenute na zapad, pa imaju sunca tek iza podneva i imale su isti tretman - svakodnevno zalijevanje, jednom tjedno gnojenje sa koprivom i em i proganjali su ih isti puževi mahune u starim balama su strelovito rasle, trenutno su došle do prve deke, i korištene bale i nekorištene mahune u novim balama dugo su kunjale i još uvijek su manje od onih u starim balama, očito premalo gnojeno, ali ne znam zašto na njima je bilo više puževa, možda slučajno pokus 2 krumpir sađen u prošlogodišnje bale i ovogodišnje složene jedne kraj drugih i jednako tretirane prve i druge bale ostale na najvećoj strani, a nove sam okrenula na najdulju u prvim i drugim balama krumpir super raste i dvaput je veća cima od onog u novim balama pokus 3 mrkva sijana u travnju direktno na sve bale i na 2-3 cm zemljom pokrivene sve tri kategorije bala, preko pola bala tanki sloj malča, pola bez malča na prošlogodišnjim balama sa i bez zemlje nema razlike, niknule su čim sam se riješila puževa, ali one bez malča se prebrzo suši površina zemlje i biljčice propadaju u fazi prvih listova, morala sam pokriti zemlju na ovogodišnjim balama sijanim direktno na balu tek sada počinju nicati, znači za tri mjeseca, na ovogodišnjim pokrivenim zemljom nikle su kao i prošlogodišnje pokus 4 paprika sađena početkom svbnja u prošlogodišnje i ovogodišnje bale je pokazala vrlo neobičan rezultat u prvim i drugim balama rasad je stagnirao 10-15 dana, a onda je lijepo krenuo, a onaj u ovogodišnjim balama odmah je nastavio rasti bez zastoja moj zaključak 1. treba koristiti prošlogodišnje bale, svejedno kada su aktivirane, samo da su prošlogodišnje 2. nove se razgrade na pravu mjeru za sadnju i sijanje direktno na balu za tri mjeseca 3. za sijanje na balu na kojoj je sloj zemlje dovoljno je mjesec do dva 4. za toploljubive biljke bolje su nove bale jer se prilikom razgradnje oslobađa toplina koja grije biljke u ranoj sadnji 5.s obzirom na jednolike rezultate koje su pokazale prve i druge bale, svakako dajem prednost prirodnoj zimskoj razgradnji, naprosto zato što ništa ne moram ulagati i raditi, zašto se mučiti kada mi sv. Ilija pomaže 6. prvi rok kada se smije početi sadnja i sijanje direktno na balu je kada u pukotinu u bali možete uvući dlan, mislim kada veličinom stane 7. prvi rok za sijanje na bale pokrivene zemljom je cca 7-10 dana nakon aktivacije, ali samo za toploljubive biljke kojima će goditi podno grijanje 8. salatu, kupus, kelj, blitvu i ostalo hladno povrće je bolje ne stavljati u tople bale, rasad samo spustim na balu i malo nabacam oko njega zemlje da drži vlagu, ali definitivno je bolje saditi ih na prošlogodišnje bale 9. za zemlju na balama koristiti zemlju iz krtičnjaka, a ne zemlju iz dućana, prebrzo gubi vlagu i teško se revitalizira 10. ako se bale stave na najdulju stranicu, a da se dodiruju najvećom stranicom dodirna površina je idealna za sadnju krumpira na mjesto gdje se inače ništa ne može saditi Visoke gredice su savršene za površine koje su u proljeće poplavljene jer korjenje biljaka drži dovoljno visoko dok tlo ne postane prihvatljive vlage, a naročito su dobre za rano sijanje, brzo se zagriju i omogućavaju dosta rano sijanje, toploljubive kulture mogu sijati već u ožujku, samo se treba prekriti folijom, još je bolje ako je gredica od bala, one su odličan izolator i od vrućina i od hladnoće.
Visoke gredice su prvenstveno jako ocjedite, a brzina isušivanja ovisi čime su omeđene, ako su ograđene ciglom ili drvetom jako dugo će zadržavati vlažnost, ako su pletene ili plastične šupljikave košare vlaga će se brzo gubiti... također ako je za izgradnju korišten krupan drveni materijal isto će biti dugo vlažan i služiti kao regulator vlage po principu primi-otpusti... visoke gredice su idealne za jesensko-zimsko-ranoproljetne kulture zbog boljeg iskorištavanja sunčeve energije i zbog dosadnih kiša koje njive pretvaraju u močvare, a sa visokih gredica se samo voda ocijedi... u sušnom periodu voda unesena zalijevanjem se zadršava u okvirima, a ne krade je okolno zemljište, a iznutra se može obložiti izbušenim najlonom pa će se drastično smanjiti gubitak vode... visoka gredica je građena od bio materijala koji razgradnjom stvara humus pa ih baš i nije potrebno puno gnojiti, svakako manje nego ravnu zemlju, osim bala kojima je za razgradnju dodatno potreban dušik, ali djelomično razgrađene bale već hrane biljku... točno je da je to velika investicija, ali prinosi budu puno veći, pa se brzo amortizira... visoke gredice omogućavaju iskorištavanje bočnih strana, koje je na ravnim gredicama nemoguće, pa samim time povećava prinos... razvoj patogene mikroflore je isti na ravnim ili visokim gredicama, s time što je visoke gredice postavljanjem guste mrežice na dnu moguće obraniti od glodavaca, čak i puževa, što je na ravnima nemoguće... u visokim gredicama drastično je smanjen ili potpuno eliminiran rast korova, pa otpada dosadno pljevljenje i okopavanje, a samim time se ne uznemiruju biljke, pa bolje rastu.... zbog visokog udjela humusa biljke su zdravije i moguće ih je saditi gušće... visoke gredice vrlo je lako pretvoriti u male plastenike... hladnoljubive biljke potjeraju u cvijet kada naraste zračna temperatura, a ne kada su im noge na toplom, njih je zato bolje sijati u polusjenu i pod listopadno drveće... visoke gredice ne moraju biti napravljene od 5 cm dasaka sa pilane, mogu se izvesti od priručnog odbačenog materijala, pa ne iziskuju veliki trošak... sve u svemu, moja topla preporuka svakom vrtlaru da svake godine formira barem malu visoku gredicu, na dno mrežicu i sve što orezuje stavlja u gredicu, hrpe lišća sa kojima ne može izaći na kraj, sav mogući biootpad, ujesen pokrije sa malo zemlje i sije, trud će mu se višestruko isplatiti Kao i kod ljudi, neke se biljke vole, a neke ne. I ne treba ih prisiljavati da rastu sa susjedima koje ne vole. Ali u malom vrtu to bi mogao postati problem, jednostavno nema dovoljno mjesta. Ja se držim nekih starih provjerenih kombinacija kao što su luk ili poriluk i mrkva, grašak i mrkva ili krumpir i hren, ali ostalog se ne držim kao pijan plota. U dugim zimskim danima na papiru nađem idealnu kombinaciju i nakon što je uskladim sa plodoredom jednostavno ponavljam iz godine u godinu istu kombinaciju. Zahvaljujući impulsivnom istrčavanju iz kuće sa još jednom vrećicom sjemenki koje moram taj čas posijati, vrt nikada ne izgleda isto, svake godine iznenađenja. Naravno, zaboravim gdje sam posijala te dodatke, jer zapamtit ću, pa zaboravim. Ali kostur vrta je uvijek isti.
U kasnu zimu i rano u proljeće, dok je bitka za svjetlost i toplinu još veliki problem, a polako dolazi vrijeme za sijanje snalažljivost jako dolazi do izražaja. Najvažnije mi je pravilo da nikada sve jabuke ne stavljam u istu košaru. Uvijek nastojim sijati na više načina i na razna mjesta, nešto mora uspijeti. Jedan od načina koje koristim je sijanje na papiru. Izrežem najlon vrećice na širinu role toalet papira. Na traku najlona stavim jedan do sva sloja toalet papira i navlažim sa vrlo blagim rastvorom hipermangana da se sve ne usmrdi. Po vrhu trake 1-2 cm od ruba postavim sjemenke i traku lagano zarolam, pažljivo bez pritiskanja i rolicu smjestim u zdjelicu u kojoj uvijek bude1-2 cm hipermangana. I čekam klijanje. Ovaj način nije baš, po mom mišljenju, pogodan za sve biljke iako je savršen za uštedu prostora u kritičnim mjesecima Drugi način je sijanje u kartonske role od toalet papira. Role na dnu zarežem u križ 2-3 cm duboko i krajeve preklopim da formiraju dno. Dobra strana ovog načina je što su rolice dugo dovoljno čvrste da se ne osipavaju prilikom presađivanja, ali zato nisu pogodne za bale jer bale ne pružaju dovoljnu vlagu za raspad kontejnera, bar ne dovoljno brzo jer su i same veliki potrošači vlage U svaku rolicu ide 1-3 sjemenke. Treći način je sijanje u papirnate home made čašice. Novine izrežem na trake 10-12 cm široke duge 30-40 cm, ovisno kakve su novine. Trake omotam oko dna nekog spreja tako da papir viri preko ruba 2-4 cm, u ovisnosti o promjeru boce. Krajeve papira utisnem u dno spreja i time se formira dno čašice. Kada se izvuče papir ostaje savršen tegl. U svaku čašicu ide 1-3 sjemenke. Prilikom presađivanja potrebno je par dana ne zalijevati da se zemlja malo zasuši jer će se inače rasipavati prilikom manevrivanja. Četvrti način je u glinenim kuglicama Manji teglić napunim kuglicama i po vrhu pospem sjeme. Za ovaj način bolje je da je sjeme krupnije, od paradajza na veće.Teglić stavim u veću posudicu u kojoj uvijek ima vode, Površinu kuglica prekrijem komadom folije da čuva vlažnost dok sjeme ne proklija, a dalje ga njegujem kao rezano cvijeće. Svako 3-4 dana isperem i promijenim vodu. Peti način je sijanje u spiralu Od deblje folije izrežem 8-10 cm široke trake, presavinem ih popola po širini i popunim sa zemljom. Savinem ih u krug, kao burek prema obliku posude u kojoj će biti, po vrhu sijem i pokrijem sa malo zemlje. Prednost ovog načina je što se prilokom rasađivanja biljke lako odvajaju jedna od druge i nose na korjenu zemlje. Šesti način su kuglice za klijanje Od novinskog papira istrganog na trakice i močenoh 24 sata u vodi, a zatim smiksanog radim kuglice u koje utisnem sjemenke. Stavim ih u posudu u 2-3 sloja i u vrećicu koju zavežem. Vrlo je važno čuvati vlažnost, jer sjeme ne može niknuti ako se kuglice zasuše. Ovako najčešće sijem blitvu i kada malo naraste kuglice pobacam po vrtu. biljke dijelim u nekoliko kategorija
- sijanje na papir - one koje klijaju jako sporo, kao mrkva ili imaju mali porast u početku, kao paradajz i poriluk, začinsko bilje i cvijeće, njima ne smeta da dugo budu stješnjene za mrkvu, salatu, peršin, ciklu odmah na papiru postavljam sjemenke na pravi razmak i biljke direktno sa papirom izvrnem na balu na kojij sam nasula greben od zemlje, maknem foliju i zatrpam drugu stranu korjenja - sijanje u rolice od toalet papira - one koje imaju snažan porast i penjačice, koje se ne vole predađivati, kao krastavac, tikve i grah... kada im postane gusto samo razmaknem rolice na dovoljan razmak, ali dotle je već i proljeće debelo nastupilo, sadim zajedno sa rolicama direktno u zemlju, čvršće rolice razrežem škarame, ne raspadaju se sve jednako - papirnate čašice i stare koverte - one koje imaju jak gomolj ili korjen, kao ricinus, krumpir i dalije... rolice su za njih zatvor, pa im treba nešto što se brže raspada loša strana ovakvog uzgoja je količina presađivanja, za malu količinu flanci je super, ali neke flance presadim po 3-4-5 puta, za vrt od 1000-2000 m2 je to cijeloproljetno presađivanje ali svakako preporučam ovakovo sijanje Kada smo se već dotakli puževa, dok čekamo da šrot počne djelovati vrijedno hvatamo puževe, naravno škarama i to svaki puž popola i u kantu.
Kako ih skupljam nalijem vode i kantu dobro poklopim, ne da smrdi, već ubija cijeli kvart. Nakon nekih tjedan dana, ljeti i kraće, kada se fino usmrdi otkopam krtičnjake u ulijem tu smrdljivu tekućinu zajedno sa ostacima puževa i rupu i opet zatrpam. Slijedećih par dana provjeravam jer krtica ih zna izbaciti iz rupe. Isto sa rupama od voluharica i štakora. Oko mene nema ničega osim njiva sa krtičnjacima, a kod mene ništa, tako da moje jadne mace moraju u selo u lov. Batat je kultura, kao i sve korjenasto povrće, kao stvoren za uzgoj u bali. Potreban mu je rahli i propusni supstrat da bi se razvio u punom svjetlu. A i na bali su malo od ruke voluharicama i puževima. Ali, zaista je bespotrebno bacati novac na flance. U jesen/zimu uzmem nešto gomolja, veliki idu za konzimaciju a mali za rasad, i položim ih na zemlju koju lagano držim vlažnom, pokrijem prozirnim zdjelicama od voća da bolje drži vlagu dok gomolj oživi i počne tjerati, a nakon toga skinem pokrov. Vrlo brzo pušta izboje po cijelom gomolju. Kada izboji malo narastu prstima ih otrgnem iz mjesta izbijanja i stavim u vodu, duže izboje prerežem popola. Izboji koji izađu sa donje strane gomolja obično već imaju korjen, ali i oni mogu u vodu da se uštedi na prostoru. Samo odvojeno držim one koje jesu i one koje nisu pustile korjen. Tako u vodi me čekaju da ih jednom prebacim i zemlju ili rolice. Ite u vodi opet režem i stavljam na zakorjenjivanje. Od cca ½ kg gomolja dobijem 200-300-400 sadnica, ovisi kada počnem i koliko mi se da sjeckati i flancati, u svakom slučaju više nego ih imam gdje posaditi. Prilikom sadnje rasada poriluka flance bi trebalo što dublje zakopati, jer samo zakopani dio će biti bijel, a to je ono što volimo. Zato kada ih rasađujem iz rolica sa papirom ponovno ih sadim u rolice sa zemljom, ali u dvostruko postavljenu foliju koja mi omogućava da kada malo narastu, odmotam zamotuljak, izvučem dio folije i dodam još zemlje i opet zamotam... pandan nagrtanju... prilikom sadnje u balu zabijem plastičnu bocu od vode skoro do dna da napravi duboku rupu, izvadim bocu i na njeno mjesto spustim sada već lijepu dugu flancu i lagano zatrpam sa zemljom, slamom ili kompostom. Biljka je još duboko u slami i kako raste dodajem zemlje dok ne izviri iz bale i tada je ostavljam na miru Paprike sporo klijaju, a u doba klijanja treba im temperatura i svjetlo koje im ne mogu pružiti, tako da mi je jedino moguće rješenje sijati ih ljeti, tada su dani dugi i topli i rezultati su brzo vidljivi, a i ako slučajno nešto ne nikne imam još vremena sijati ponovno, a ne u lipnju ustanoviti da nemam flance. Ista stvar je i sa čilijem. Prepikiram rasad po tri komada u male čašice ili u rolice od folije i prezime u sobi i u travnju, svibnju su spremne za akciju. Pošto se ne moraju trošiti na klijanje i rast puno brže napreduju i dolaze u rod. Na kraju vrtlarske sezone, kada noćne temperature padnu ispod 10-12 stupnjeva malo ih pošišam i unesem natrag u sobi i tu prezime. Neke i propadnu tokom zime, ali zato sam opet u rano proljeće sijala i imam ih dovoljno. Iz bala je tako lako presaditi, samo gurnem ruku u balu i uhvatim korjen sa što više slame i premjestim biljku bez šoka. Bale su idealne za sadnju biljaka napasnica koje želimo, ali ne po cijelom vrtu. Meni tu spadaju menta, limunov matičnjak, origano, majčina dušica, čičoka. Biljke koje se šire korjenovim izbojima i mogu nekontrolirano zauzimati teritorij. Začinske biljke posadim u ploštimice postavljenu solističku balu i pustim da je prokorjene, a nemaju kuda izaći i raširiti se previše, a slijedeće proljeće samo dignem balu i položim je na novu balu, opet ploštimice postavljenu, zbog stabilnosti i po potrebi na vrh dodam još malo slame jer se bale malo raspuknu, kada se donja bala počne jače razgrađivati sve prebacim na novu balu Čičoku posadim jedan gomolj u balu i ujesen i zimu raskopam balu vadeći gomolje i ostatak bale samo ostavim na novoj bali, ako u proljeće nikne samo ostavim, a ako ne nikne, što znači da sam pokupila do zadnjeg gomolja, samo dodam gomolj u sredinu i ostavim,u jesen premjestim sve na novu balu, nikada mi se nije dogodilo da se uspije uvući u zemlju i raditi probleme. Problem je jedino stabilnost. Kako čičoka naraste jako visoko, a nisam joj dozvolila da uđe u zemlju, treba joj osigurati oslonac i dobro vezati. Na isti način uzgajam i šparoge, ne zato što se one zakorovljuju, već njih zakorovljuje okolina i ne da mi se stalno pljeviti, ali njih se može uzgajati u balama nekoliko godina, dok bale ne splasnu, a tada ih se ujesen premjesti na nove. |
AuthorDugo već pokušavam vrtlariti na moj način, na veliko zgražanje susjeda i komentare tipa - pa gdje si vidjela da se tako radi. puno je mačića završilo u vodi i bilo bi mi osobito zadovoljstvo ako moja iskustva nekome pomognu i ohrabre ga da nastavi ovim putem. Archives
May 2016
Categories
All
|